Stariji neolitik - Vela Spila (Vela Luka

Prelaz iz mezolitika u neolitičko razdoblje je neposredan, bez prekida, ali i bez kontinuiteta u materijalnoj i duhovnoj kulturi oba razdoblja. Oko metra debeli ostaci ljudskog života iz slojeva neposredno iznad mezolitičkih pripadaju starijem neolitiku ili impresso kulturi, koja u ukupnoj stratigrafiji Vele spile čini VI. fazu razvitka.

Osnov promjena sadržan je u pojmu "neolitička revolucija" tj. u potpunoj promjeni načina života i privređivanja, koja je krajem sedmog milenija zahvatila znatno šire prostore pa i srednji Jadran. U Veloj spili, kao i na ostalim sličnim nalazištima, ove promjene manifestirati će se napuštanjem selilačkog života baziranog na lovu, ribolovu i sakupljanju prirodne hrane, prije svega školjaka, a usvajanjem stočarstva, početkom izrade keramike, neolitizacijom kremene industrije i ostalim značajnim promjenama u strukturi gospodarstva. Kao zanimljivost možemo navesti pokazatelje iz Tablice 3, gdje proizlazi da se proces pripitomljavanja životinja točno poklapa s početkom neolitika.

Malo se zna o etničkoj pripadnosti nositelja novog vremena. Zbog velikih i sveobuhvatnih razlika u materjalnoj kulturi pretpostavljamo da je nastupanjem neolitika dotadašnje mezolitičko stanovništvo potisnuto, protjerano ili možda asimilirano te da širenje kulture neolitika doslovno znači postupnu seobu iz pravca istoka prema zapadu njenih nositelja.

Spomenuli smo da kremeni materijal poznat iz VII. faze nije bogat, a sastoji se samo od nekoliko stotina komada, uglavnom odbojaka i krhotina, dok su prave alatke rijetke. VI. faza je nešto bolje poznata, ali i tu su prave alatke rijetkost pa možemo konstatirati obostranu sličnost u jednostavnosti izrade i siromaštvu malog broja poznatih predmeta. Neolitičkim naslagama dominiraju dotada nepoznata duga sječiva trokutastog ili trapezastog presjeka. Ovaj, za neolitik uobičajen i najrašireniji tip alatke, nismo u mogucnosti povezati s ranijim oblicima sječiva. Česte su strugalice na većem odbojku, a javljaju se prve glačane sjekirice. Mezolitički ili stariji oblici (svi tipovi grebala, sječiva, pločice sa hrptom...) potpuno su nepoznati. Uspoređujući materijal VII. faze Vele spile s onim iz VI. faze konstatiramo da prakticki ne postoje dodirni elementi, način obrade je različit, isto kao i tipologija alatka.
Među pronađenim ostacima materijalne kulture, osim koštanih i kamenih artefakata, većinu predmeta čine ulomci keramičkih posuda. Zastupljeni su za tu epohu gotovo svi poznati oblici, različitih veličina i kvalitete izrade, s apliciranim mnogobrojnim ukrasnim motivima i ornamentalnim sustavima. Općenita značajka predmeta najstarije neolitičke faze je jednoobraznost, manifestirana mahom kroz grube strogo funkcionalne forme ukrašene primitivnim, prvobitno usvojenim tehnikama. Svojstva kulture pronađene u Veloj spili gotovo u potpunosti odgovaraju stanju poznatom i istraženom na sličnim istovremenim Jadranskim i Sredozemnim lokalitetima. Za tu relativno dobro poznatu i istraženu te široko rasprostranjenu circummediteransku pojavu znanost je odavno prihvatila termin impresso kultura.

Zahvaljujući intaktnim i jasnim kulturnim naslagama bilo je moguće izdvojiti tri razvojna stupnja starijeg neolitika. Prvi stupanj se odlikuje pojavom najstarije keramike, posebno one debelih stijena i kvalitetne, dobro zaglacene površine, ukrašene gustim dubokim ubadanjem te rjeđe štipanjem i kratkim urezima. Ukras je gust redovito pokriva cijelu površinu ulomka. Kod dijela posuda očito je nastojanje da se organizira u redovima koji tvore uglavnom vodoravne usporedne pojase. Drugi stupanj karakterističan je po nastavku razvitka dotadašnje tradicije te po uvođenju novih ukrasnih elemenata, a određuje ga prevladavanje ukrasa ubadanjem, kratkim i linearnim urezivanjem. Počinje se koristiti motiv izvrađen cik-cak utiskivanjem. Stijenke posuda su tanje, a zabilježena je pojava i keramike finije strukture. Kraju impresso kulture ili trećem stupnju razvitka osnovna odrednica je često ukrašavanje keramičkih ulomaka cik-cak utiskivanjem i korištenjem svih ranije usvojenih tehnika. Primjetna je uporaba novih ukrasnih elemenata, novih oblika posuđa, vrlo kvalitetne gline, fine i svjetle obrade površine, kombiniranje više tehnika itd.

Oblici posuda kroz cijeli stariji neolitik su vrlo jednostavni. Među njima su najznačajniji duboki poluloptasti i ovalni lonci ravnog dna te široke stožaste i poluloptaste zdjele. Sve ostalo su brojne inačice ovih osnovnih oblika.

Geografski položaj Korčule i zaljeva Vela Luka ukazuju da se Vela spila nalazi na kopneno-pomorskoj prometnici, koja je dobrim dijelom rekonstruirana, a protezala se je od Lipara, preko južnog dijela Apenina, Gargana, Tremita, Palagruže, Sušca, Korčule i Pelješca, doline Neretve, kroz Sarajevsko-Zeničku kotlinu i dolinu rijeke Bosne, dalje prema panonskom prostoru. Vela spila je na tom putu važna postaja, ona je mjesto početka pomorske dionice, a u obrnutom smjeru prva postaja kopnenog dijela puta. Sasvim je prirodno da je Vela spila bila točka razmjene predmeta i iskustva te jedno od mjesta susreta razdvojenih djelova široke circummediteranske civilizacije.

Usporedan razvitak iste kulture na istočnoj i zapadnoj obali Jadrana potvrđen je istovjetnošću tehnika, oblika i motiva. Za sada nije u dovoljnoj mjeri poznat sam početak neolitičkog života, dok ostali stupnjevi pokazuju veliku podudarnost, bez obzira da li materijal iz Vele spile uspoređujemo s analognim istocno ili zapadno jadranskim lokalitetima.

život impresso kulture u Veloj spili naglo je prekinut na vrhuncu razvoja ukrašavanja tehnikom utiskivanja. To se u kulturnim naslagama manifestira kao neposredno preslojavanje novom monokromno poliranom i slikanom keramikom.

Radiokarbonska analiza ugljena iz sloja VI. profila g x 19-21 oko 60 cm iznad mezolitičkih grobova 1 - 3, dala je kalibriran rezultat 6230-6000 (6150) g. pr. Krista. Taj rezultat jasno ukazuje na vrijeme mlađe od mezolitika, evidentiranog na pr. u špilji Kopačina na Braču i datiranog u 6680 g. pr. Krista (Muller 1994: 351.), rezultat se poklapa s mezolitičkim slojem 8 (stratum I B) iz pećine Odmut, a što je posebno važno i s prvim keramičkim stupnjem iz pelješke špilje Gudnja. (Chapman 1988: 7-10) Sloj VI. (iz profila g x 19-21) je van svake sumlje najstariji keramički sloj u Veloj spili, keramika iz tog sloja općenito odgovara prvom razvojnom stupnju impresso keramike, a položaj uzetog uzorka teško ostavlja mogućnost još starijeg datiranja početka impresso keramike. Ugljen iz sloja V profila g x 19 - 21 popraćen je materijalom tipičnim za srednji impresso stupanj, a datiran je u 5855 g. pr. Kr.