| |
Kraj
impresso naslaga ujedno označava kraj starijeg neolitika. Prelaz
iz starijeg u srednji neolitik je neposredan, bez prekida kontinuiteta,
ali s jasnim fizikčim razlikama među gornjim i donjim naslagama.
Svojstva sadržaja tih gornjih slojeva, u temeljnim odrednicama
nemaju bitnijih dodirnih točaka s prethodnim te nismo u mogućnosti
uočiti njihovu povezanost s materijalom impresso kulture. Treba
spomenuti da su naslage ove nove faze, u usporedbi s onim prethodnim
i narednim, relativno siromašne svim ostacima ljudskog boravka
u špilji.
Nova kultura pripada V. razvojnoj fazi Vele spile, a naziv je dobila
prema Veloj Luci, naselju koje se nalazi neposredno ispod Vele spile.
Za sada smo je podijelili na dva razvojna stupnja: onaj stariji,
u kojem dominira monokromno polirana keramika i mlađi određen trobojno
bojenom kramikom.
Osnovno svojstvo starijeg stupnja je česta upotreba kvalitetne jednolično
pečene uglavnom crno, ponekad sivo ili crveno polirane keramike.
Usporedbom ovog tipa keramike s adekvatnom robom iz starije faze
uočava se znatan napredak, posebno u boljoj tehnologiji izrade posuda,
bolje pročišcenoj sirovini, a počinje se koristi i lončarska
peć kojom se postiže jednolična crna boja vanjske stijenke.Tanje
stijene omogućavaju izradu složenijih oblika poput dvostožastih
zdjela, zdjela S profila, čaša na nozi i sl. Polirane posude
uglavnom nisu dodatno ukrašene nekom drugom tehnikom, a kada
jesu najčešce se koriste plastične aplikacije i urezivanje.
Gruba keramika uglavnom nije ukrašena, odnosno na djelu primjeraka
sačuvano je urezivanje nizova visećih trokuta, ispunjenih mrežastim
i sličnim motivima. Urezima se ukrašava vrh oboda, česti su
razni tipovi ručica i plastičnih izbočina. Ukrašavanje slikanjem
poznato je samo na nekoliko posuda, po načinu izrade i obradi površine,
tipičnih za srednjeneolitičku slikanu keramiku. Radi se isključivo
o postojanom slikanju s jednom (crvenom) bojom na, uglavnom, dobro
pripremljenoj podlozi.
Kod obrade kamenih i koštanih alatka ne opaža se nikakav
napredak, ali od srednjeg neolitika nalazimo malobrojne predmete
izrađene od liparskog opsidijana.
Prevladavajuća urezana ornamentika i česte plastične aplike imaju
linearan karakter donekle sličan panonskom linearno-trakastom kompleksu.
Ta podudarnost rezultat je prije svega podudarnosti vremena nastanka
i sličnosti procesa transformiranja ranog neolitika u njegovu srednju
fazu.
Opisana svojstva ukazuju da u Veloj spili početkom srednjeg neolitika
egzistira kultura čije je osnovno svojstvo sadržano u miješanju
odlika dvaju različitih kulturnih krugova. Prvi, nazovimo ga uvjetno
kontinentalni, pretstavljen je novim, široko rasprostranjenim,
ali u ovim krajevima relativno slabo proučenim procesom, čiji se
nositelji poistovjećuju s ranim Vincanskim slojem, Tsangli slojem
Diminija, Late Neolitic I horizontom (Dimitrijević 1979: 260-263)
i perifernim pojavama poput Kakanjske i Sopotske kulture. Osnovno
element tog procesa je masovna pojava kvalitetnog, obično tamnog,
sjajnog glačanja (=poliranja). Drugi, u pocetku slabije zastupljen
utjecaj, porjeklo ima u apulskoj (u širem smislu Sredozemnoj)
crveno slikanoj keramici, čiji se utjecaj početkom srednjeg neolitika
širi do Korčule.
Ravnomjeran i usporedan razvitak impresso kulture na nasuprotnih
obala poremećen je sredinom VI. milenija krajem stupnja Guadone
kada Velu spilu naseljavaju nositelji crnoglačane keramike. Oni
prekidaju impresso kulturu, započinju nov razvojni proces, ali zadržavaju
stare i otkrivaju nove pomorske komunikacije. Na drugoj strani u
Dauniji taj prijelaz je bio znatno blaži pa se impresso tradicije,
uz sporadično ukrašavanje posuda monokromnim bojenjem, nastavljaju,
a novi elementi koji prodiru otočnim mostom Korčula - Sušac
- Palagruža - Tremiti - Gargano (ili obrnuto?) donose crnopolirane
bikonične oblike i skladno se uklapaju u dotadašnji miran život.
Vrijeme odvijanja tih događaja odgovaralo bi vremenu početka srednjeg
neolitika ili stupnju Maseria la Quercia, kada otočnim mostom iz
Apulije u Velu spilu prodire slikana keramika, u početku malobrojna,
a intenzivnije tek od vremena mlađeg stupnja.
Mlađi srednjeneolitički stupanj također je poznat po nalazima iz
relativno siromašnih naslaga, a posebno je karakterističan
po slikanoj keramici. Ova vjerojatno kratkotrajna, ali po svojstvima
vrlo intenzivna manifestacija datirana je krajem srednjeg neolitika,
kada je u Veloj spili, pod utjecajem s Apeninskog poluotoka, došlo
do širenja polikromnog slikanja s mješanim linearnim i
spiralnim motivima. Novonastala pojava odlikuje se izuzetno kvalitetnim
i dekorativnim posudama svijetle stijenke, oslikanim crvenom postojanom
bojom ili tom istom bojom uz sivo/smeđe oivičavanje. Poliranje (crveno,
crno i sivo) još se izvodi vrlo kvalitetno, a i brojčano je
dobro zastupljeno. Zbog jednolične sjajne površine poliranje
se ne kombinira s nekim drugim načinom ukrašavanja, te zbog
sve češćeg korištenja trobojnog slikanja postepeno postaje
sporedna ukrasna tehnika.
Genezu ovog stupnja treba tražiti u razvoju slikanja od stupnjeva
Lagnano di Piede i Maseria la Querccia, preko oba stila lokaliteta
Passo di Corvo, da bi čvršce dodirne elemente imala tek sa
stupnjevima Scaloria Bassa i posebno Scaloria Alta. Na drugoj strani
ulomke ove keramike nalazimo u Obre II (Butmir I), Markovoj špilji,
Gudnji i Jakasovoj špilji, a sličnost s slikanim predmetima
iz Danila i Smilčića je vrlo velika. Važno je naglasiti da
u istom sloju nalazimo i izrazitu klasičnu danilsku brazdanu keramiku,
kao i ulomke (kakanjsko-danilskih) ritona na četiri noge.
Razlozi naglom širenju i razvitku jedne od najdekorativnijih
jadranskih neolitičkih kultura, nisu nam poznati. Vjerojatno su
bili potaknuti stalnom potrebom za razmjenom dobara na širem
prostoru od Srednje Bosne do Lipara, na kojem se zbog svog središnjeg
prometnog položaja Vela spilja pokazuje kao ključna i središnja
točka.
|
|
English
