| |
Drugu
razvojnu fazu Vele spile poznajemo po predmetima nađenim u slojevima
neposredno iznad eneolitičke faze hvarske kulture. Keramika, njeno
oblikovanje i ukrašavanje i u ovom razdoblju definiraju osnovna
obilježja kulture. Usporednom analizom materijala druge i treće
faze uočene su razlike manifestirane promjenom dekorativnog sustava
i pojavom novih oblika posuda. Promjene se očituju prvenstveno nestajanjem
kaneliranja/okomitog urezivanja, plastičnih rebara i smanjivanjem
broja jednostavnih zdjelica sa stepenasto izbačenim ramenom. Nove
elemente podjelili smo u tri grupe.
1 - prvu grupu čine posude koje po korištenoj sirovini, načinu
izrade i djelimično oblicima, pretstavljaju nastavak života
dotadašnjeg stanovništva. Ove predmete pripisujemo cetinskoj
kulturi, točnije njenoj lokalnoj inačici, a glavna obilježja,
osim naglašenog kontinuiteta s prethodnom fazom bila bi: ukrašavanje
zaravnjenog oboda utiskivanjem, ukrašavanje prstenasto zadebljalog
oboda vodoravnim nizom utisaka ili uboda, često korištenje
plastičnih traka s ili bez ukrasa, obično, štipanjem prstima
te tunelaste, X i koljenaste ručice. Među oblicima najkarakterističniji
je vrč S profila i vrč trbušastog donjeg dijela s cilindričnim
vratom, X ručicom te ponekad s obodom izbačenim prema vani. Temeljem
stratigrafskih pokazatelja ove smo predmete podijelili na dva razvojna
stupnja, a primjećujemo da su razlike između stupnjevima minimalne
tj. praktički većina bitnijih odlika nalaze se u vremenski dugom
rasponu od početka prvog do kraja drugog razvojnog stupnja. Gro
nađenog materijala čine atipični, amorfni, grubi keramički ulomci,
koji se po izradi i sirovini bitnije nerazlikuju od vrlo sličnih
starijih (i mlađih) predmeta.
2 - dio pronađenih predmeta pripada keramici ukrašenoj žljebljenjem.
Njihova osnovna svojstva su relativno slab sirovinski sastav te
ukrašavanje vrata posude vodoravnim, a trbuha okomitim žljebljenjem
oivičenim nizom uboda. Udio ovako ukrašene keramike masi ukupno
poznatih posuda je praktički zanemarljiv. Stratigrafski položaj
ukazuje na najveću koncentraciju u vrijeme kraja eneolitičke faze
hvarske kulture i tijekom prvog stupnja cetinske kulture, ali sporadični
nalazi mogući su sve do kraja druge faze.
3 - kvalitetna keramika karakteristična po ukrašavanju bijelom
inkrustacijom lako se razlikuje od ostale uglavnom grube i neukrašene
keramike. Pronađeni ulomci podudaraju se s analognim materijalom
otkrivenim na drugim lokalitetima cetinske kulture, prije svega
njenog prvog stupnja. Broj poznatih posuda je vrlo mali, nalaze
se pretežno u naslagama starijeg, a poneki primjerak, tijekom
pa i krajem mlađeg stupnja. Zanimljivo je spomenuti heterogenost
korištene tehnike ukrašavanja. Pri tome mislimo na korištenje
raznih inačica utiskivanja kotačićem, od onih velicine 0,5 cm pa
do plitkih, minijaturnih utisaka gdje veličina pojedinog "trokutića"
iznosi manje od 0,1 cm. Razlike u materijalu, tehnici i položaj
u naslagama ukazuju na povremene, ali dugotrajne kontakte s različitim
predstavnicima kulture (ili kultura) koje koriste dekorativno bijelo
inkrustiranje. Najizrazitiji i najbolje zastupljen pretstavnik ukrašavanja
bijelom inkrustacijom je jadranski (srednjojadranski) tip ljubljanske
kulture, ali nemožemo isključiti mogućnost prisutnosti nositelja
klasične ljubljanske kulture, kasne vučedolske populacije, a poznato
je da i nositelji cetinske kulture koriste tehniku inkrustiranja.
Iz navedenog proizlazi da se osiromašena kultura, koja svoj
vrhunac doživljava krajem treće ili eneolitičke faze, postupno
i stalno transformira, a pri tome ulogu poticatelja imaju razni
vanjskim uticaji, za sada dokumentirani tragovima prisutnosti nositelja
žljebljene i inkrustirane keramike. Ipak, najveći značaj treba
dati postupnom lokalnom razvitku te doticajima i prilagođavanju
trendovima koji vladaju na ostalim lokalitetima matičnog prostora
cetinske kulture. Na taj se način autoktoni supstrat polako, ali
stalno preoblikuje, obogaćuje te prilagođuje novom ranobrončanodobnom
vremenu. Množina keramičkih ulomaka, nedostatak metalnih predmeta,
jednostavnost oblika i siromaštvo ukrasnog sustava ukazuju
da je špilja bila intenzivno korištena, ali ne kao stalno
sjedište rodovske zajednice, nego kao povremeno i privremeno
boravište, vjerojatno, grupe pastira. Početkom brončanog doba
Vela spila pretstavlja dobro poznatu i često korištenu točku,
ali stalno naselje treba tražiti na nekoj od obližnjih
utvrđenih gradina. Jednoličnost nalaza te oskudan ukrasni repertoar
sprečava nas u preciznijoj vremenskoj i kulturnoj determinaciji
nalaza.
Izuzetno zanimljiv primjer ukapanja pretstavljen je keramičkom urnom
u kojoj osim spaljenih kostiju kao priloge nalazimo bakrenu sjekiru
i sedam dugih kremenih noževa. To je ujedno najočitiji pokazatelj
promjene ritusa, a povezujemo ga s prisutnošću novih stanovnika,
najvjerojatnije nositelja žljebljene keramike.
Usporedbom materijala vidljiva je povezanost s lokalitetima u zaleđu
Dalmacije na prostoru od špilje Škarin samograd do Boke
Kotorske, a u dubini sve do glasinačkog područja. Položaj Vele
spile ponovno će se pokazati kao ključan na pomorskom putu preko
Jadrana što je potvrđeno novijim nalazima na otočiću Palagruži.(Forembaher-Kaiser
1997: 18 i dalje)
Nadamo
se da će se istraživanja ovog lokaliteta nastaviti i narednih
godina. Dužina ovog kratkog prikaza naslaga Vele spile ne dozvoljava
nam uobičajeno opširnije argumentiranje izrečenih tvrdnja.
Za to bi nam trebalo neusporedivo više prostora, isto kao i
za publiciranje barem dijela otkopanog materijala.
|
|
English
