VELA LUKA - Arheološko Nalazište VELA SPILA (otok Korčula)

U ovom radu se donose najznačajniji rezultati dvadesetdevetogodišnjeg istraživanja arheološkog lokaliteta Vela spila pored gradića Vela Luka na krajnje zapadnom djelu otoka Korcula.

Korcula je s površinom od 276 km˛ šesti među jadranskim otocima. Dužina otoka iznosi 47 kilometra, širina od uvale Ripna do Tekline je 5,3 km, a između poluotočića Ratak i sidrišta Prigradica 7,8 km. Dužina obalne crte iznosi 182 km, a od poluotoka Pelješac odvojena je uskim, prometno vrlo značajnim kanalom prosječne širine 1,5 km, dužine gotovo 20 km. Korcula je izrazito brdovit otok sa središnjim vapnenačkim masivom u kojem prevladavaju nadmorske visine izmedju 300 i 550 m. Reljef zapadnog dijela nešto je mirniji, posebno u široj okolini Vele Luke, gdje prosječne visine iznose između 100 i 250 m.

Specifičnost široj okolini Vele spile i zapadnom dijelu otoka Korcula daje velolučki zaljev. On je u geološkom i morfološkom pogledu nastavak oko dvadesepet km dugog rasjednog pravca, koji započinje u središtu otoka, a prema zapadu se proteže kroz niz od nekoliko manjih kraških udolina. Među njima je najveće i najznačajnije Blatsko polje, plodna i prostrana zavala u čijem je središtu bilo, 1912. g isušeno, perjodično jezero površine oko 1,24 km˛ (Radić 1999/2000.). Blatsko polje bez naglih uspona prelazi u nizinsko-brežuljkastu okolinu današnjeg gradića Vela Luka i dalje u prostran zaljev, unutar kojeg je nekoliko manjih otočića i više uvala pogodnih za sidrenje. Uvala Kale je najdublje u kopno uvučen krak zaljeva te je potpuno zaklonjena od valova i svih vjetrova.

Širi vapnenačko brdoviti predio u najvećoj mjeri obrastao je alepskim borom. To vrlo rasprostranjeno stablo intenzivno osvaja područja u prošlosti pod vinovom lozom, a danas tek mjestimično zasađena maslinom. Ostatke autoktone trajnozelene šume češvine, planike i ostalih sastojaka degenerirane sredozemne šumske zajednice, poznate pod nazivom makija, može se naći samo na pojedinim lokacijama.

Od uzgajanih biljaka na terasastom antropogenom tlu u okolini Vele spile održala se jedino maslina pa su sunčane padine Pinskog rata poznate po urednim maslinicima i kvalitetnom ulju. Preostali, ipak veći dio terasa, na kojima se razabire poneko zapušteno stablo smokve i rogača, iz godine u godinu postupno zauzima bor.

Snabdjevanje vodom na kraškom, poroznom tlu ključni je preduvjet opstanka života. Slojevi gline u središnjim djelovima većine kraških udolina zadržavaju manju količinu oborinskih voda i tako tvore prirodne akumulacije ili lokve, nekada neophodne za razvitak stočarstva. Treba istaknuti činjenicu da se relativno izdašan izvor pitke vode nalazi u dnu uvale Kale, dvjestotinjak metara ispod ulaza u špilju. Izvorima vode danas, a posebno nekada obilovao je i obližnji predio Vrulja.

Lokacija Vele spile nepovoljna je za dužobalnu plovidbu jer uvučenost velalučkog zaljeva znači preko 10 milja nepotrebne plovidbe. Suprotno od toga kod transjadranskog putovanja ovaj položaj prestavlja logičnu i najlakšu polazišnu točku. Naime, prosjecna širina Jadrana iznosi 80-100 milja, a na potezu Gargano - Vela Luka ta udaljenost je samo oko 70 milja. Značajna je činjenica što se na tom pravcu nalazi "otočki most" Korcula - Sušac - Palagruža, a nešto južnije je otočka skupina Tremiti.

Istočnojadranska morska struja teče uz obalu prema zapadu, a njen ogranak u visini Korčula mijenja pravac kretanja pa na prostoru između Korčule i Gargana možemo govoriti o svojevrsnom kružnom ili vrtložnom toku struje. Ove činjenice poznavateljima navigacije olakšavaju i znatno skraćuju plovidbu.

S platoa ispred ulaza u špilju pogled se pruža nad gotovo svim djelovima velolučkog zaljeva, zapadnim početkom Blatskog polja i jadranskom pučinom od Visa, Svetog Andrije, Biševa gotovo do Sušca i Lastova. S obližnjih uzvisina za lijepog vremena vidi se apulska gora Gargano, otočići Palagruže, a na drugoj strani južni djelovi Hvara i Pelješca, vrhovi Biokova i planina dublje u unutrašnjosti.

Vela spila je smještena na južnoj padini brda Pinski rat, iznad uvale Kale, na dnu najzaklonjenijeg dijela razgranatog zaljeva. Nalazi se na sjevernoj od dviju polegnutih antiklinala koje uokviruju zavalu Blatskog polja i njen morfološki nastavak 9,2 km dug velalučki zaljev (Mirošević 1994: 87.). Suvremenim posjetiteljima prilaz špilji najlakši je modernom asfaltnom prometnicom, koja se penje iz uvale Kale i sa sjeverne strane dolazi do samog ulaza. Nadmorska visina lokaliteta iznosi oko 130 m, a otvor je usmjeren prema jugozapadu. Ispred ulaza omanja je, 20 x 20 m velika zaravan pa je ulaz donekle uvučen i vidljiv tek iz neposredne blizine. Unutrašnjost se sastoji samo od jedne velike dvorane gotovo eliptičnog oblika, dužine, zajedno s ulaznim dijelom, oko 50 m, a širine do 30 m. Strop je izgleda približno pravilne polukugle, visine prije iskapanja do oko 17 m. Ulaz oblika savijenog luka ima dimenzije 10 x 4 m, a razlika u visini ulaznog i najudaljenijeg dijela je 5 m. Na stropu su dva otvora, Velo i Malo ždrilo, 11 x 9 m i 5 x 4 m. Zbog veličine i rasporeda ulaza i otvora na stropu, do svih djelova špilje dopire količina dnevne svjetlosti dostatna za normalan rad i boravak. Površina špilje prije početka istraživanja iznosila je oko 1100 m˛, a nakon započetih iskapanja, pokazalo se da se širi bočno, što znaci da se njena površina i visina povećavaju.